Clergyman's

Over 1.5 Million "Quote" Cards

naga imperativnih teorija nije samo u tome što one izražavaju prinudne aspekte prava i značaj društvene vlasti već i u tome što imperativne teorije jednostavno objašnjavaju kompleksni fenomen prava uz pomoć jednog svačijem iskustvu dostupnog fenomena i stoga tako lako shvatljive i prijemčive figure - imperativa tj. zapovjesti - koji se katkada uzima doslovno a katkada figurativno, katkada sadržinski a kadtkada formalno. Slabost pak teorijskopravnog imperativizma nije samo u redukcionizmu, koji se u imperativističkopravnim teorijama ogleda u teškoćama pri razjašnjavanju pravila kojima se daje vlast, ali i u teškoćanma pri razjašnjavanju pravila kojima s daje svako, bilo koje ovlašćenje, nadležnost, subjektivno pravo, ljudsko pravo, sloboda, privilegija i dr., u teškoćama pri razjašnjavanju temeljne strukture samog pravnog sistema tj. pravila koja konstituišu uloge i institucije sistema i moraju garantovati njegov kontinuitet u vremenu, već se slabost teorijskopravnog imperativizma očitava i u njegovoj načelnoj nemogućnosti da obuhvati i objasni, te shodno tome i razgraniči temeljne društvene, normativne i pravne fenomene poput običaja i običajnog prava, obaveza odnosno obaveznosti, subjektivnih prava, ljudskih prava ili osnovnih sloboda. Ukoliko se snaga i prednost imperativnih teorija prava vrlo lako preobraća u njihovu uvijek latentnu, a počesto i aktualnu autoritarnost. Utoliko zbog slabosti teorijskopravnog imperativizma, koji, dosljedno sproveden, institucionalizuje proizvoljnost u pravnom poretku i potpuno onemogućava institucionalizaciju pravnog poretka kao poretka ljudskih prava i sloboda, imperativne teorije prava ne mogu teorijski da obuhvate, izraze, niti praktički da se upodobe modernoj konstitucionalnoj demokratiji, pravnoj državi na način vladavine prava i suverenosti koja može biti pravno vrhovništvo, ali ne i pravna neograničenost. Utoliko pravne norme mogu biti shvaćene kao imperativi, pa i imperativi suverena, ali je bolje - zbog svih mogućih posljedica takvog shvatanja - da ne budu tako shvaćene.
- Jasminka Hasanbegović

SAVE:
DESIGN:
CUSTOM BG:
FONT:
RATIO:
RES:
BG
PAT
TEXT
FRAME

naga imperativnih teorija nije samo u tome što one izražavaju prinudne aspekte prava i značaj društvene vlasti već i u tome što imperativne teorije jednostavno objašnjavaju kompleksni fenomen prava uz pomoć jednog svačijem iskustvu dostupnog fenomena i stoga tako lako shvatljive i prijemčive figure - imperativa tj. zapovjesti - koji se katkada uzima doslovno a katkada figurativno, katkada sadržinski a kadtkada formalno. Slabost pak teorijskopravnog imperativizma nije samo u redukcionizmu, koji se u imperativističkopravnim teorijama ogleda u teškoćama pri razjašnjavanju pravila kojima se daje vlast, ali i u teškoćanma pri razjašnjavanju pravila kojima s daje svako, bilo koje ovlašćenje, nadležnost, subjektivno pravo, ljudsko pravo, sloboda, privilegija i dr., u teškoćama pri razjašnjavanju temeljne strukture samog pravnog sistema tj. pravila koja konstituišu uloge i institucije sistema i moraju garantovati njegov kontinuitet u vremenu, već se slabost teorijskopravnog imperativizma očitava i u njegovoj načelnoj nemogućnosti da obuhvati i objasni, te shodno tome i razgraniči temeljne društvene, normativne i pravne fenomene poput običaja i običajnog prava, obaveza odnosno obaveznosti, subjektivnih prava, ljudskih prava ili osnovnih sloboda. Ukoliko se snaga i prednost imperativnih teorija prava vrlo lako preobraća u njihovu uvijek latentnu, a počesto i aktualnu autoritarnost. Utoliko zbog slabosti teorijskopravnog imperativizma, koji, dosljedno sproveden, institucionalizuje proizvoljnost u pravnom poretku i potpuno onemogućava institucionalizaciju pravnog poretka kao poretka ljudskih prava i sloboda, imperativne teorije prava ne mogu teorijski da obuhvate, izraze, niti praktički da se upodobe modernoj konstitucionalnoj demokratiji, pravnoj državi na način vladavine prava i suverenosti koja može biti pravno vrhovništvo, ali ne i pravna neograničenost. Utoliko pravne norme mogu biti shvaćene kao imperativi, pa i imperativi suverena, ali je bolje - zbog svih mogućih posljedica takvog shvatanja - da ne budu tako shvaćene.
- Jasminka Hasanbegović

Abhijit Naskar (1125) Abraham Lincoln (1397) Albanian (1935) Albert Camus (1800) Albert Einstein (2916) Ambrose Bierce (1138) Anonymous (1505) Arthur Schopenhauer (1753) Barack Obama (2150) Bertrand Russell (1559) Billy Graham (1992) Bob Dylan (1085) Bryant McGill (1170) Bulgarian (13181) C. S. Lewis (1431) Cassandra Clare (1183) Catalan (3784) Charles Bukowski (1237) Croatian (16737) Czech (22963) Dada Bhagwan (1148) Danish (2386) Debasish Mridha (6601) Deyth Banger (1252) Donald Trump (2337) Dutch (3918) Emil Cioran (1903) English (371280) Estonian (35089) Finnish (15865) Francois de La Rochefoucauld (1321) French (20723) Friedrich Nietzsche (3272) George Bernard Shaw (1713) George Orwell (1486) George W. Bush (1377) German (22924) Greek (5356) Haruki Murakami (1128) Hebrew (68733) Henry David Thoreau (1468) Hindi (2311) Honore de Balzac (1193) Hungarian (11817) Immanuel Kant (1270) Indonesian (4748) Israelmore Ayivor (2078) Italian (207069) Jair Bolsonaro (2066) Japanese (6304) Jean-Paul Sartre (1139) Johann Wolfgang von Goethe (1778) Jr. (1549) Karl Marx (1258) Korean (13816) Lailah Gifty Akita (10641) Leonardo da Vinci (1404) Letitia Elizabeth Landon (1129) Lithuanian (18580) Macedonian (3047) Mahatma Gandhi (1250) Mark Twain (2355) Martin Luther King (1127) Matshona Dhliwayo (2260) Mehmet Murat ildan (1972) Michel de Montaigne (1193) Norwegian (5812) Oscar Wilde (3916) Paulo Coelho (1558) Persian (40551) Polish (163509) Portuguese (35683) Ralph Waldo Emerson (2100) Richelle E. Goodrich (1109) Romanian (4430) Russian (57218) Samuel Johnson (1157) Shannon L. Alder (1096) Slovak (8086) Slovenian (2754) Spanish (35704) Stephen King (2052) Steve Maraboli (1239) Sunday Adelaja (5891) Swedish (4650) Tamil (2436) Telugu (1714) Terry Pratchett (1280) Thai (1144) Thomas Jefferson (1117) Turkish (54649) Ukrainian (19016) Unknown (6706) Victor Hugo (1134) Vietnamese (2562) Voltaire (1625) William Shakespeare (2517) Winston Churchill (1647) Woody Allen (1334) سید محمد خاتمی (1960)