Samo buržoasko-kapitalističko društvo stvara sve neophodne uslove u kojima pravni momenat u socijalnim odnosima dostiže punu određenost. Ako se ostavi po strani kultura prvobitnih naroda, gdje mi samo sa teškoćom možemo da izdvojimo pravo iz opće mase socijalnih pojava normativnog poretka, onda se čak u srednjovjekovnoj feudalnoj Evropi pravne norme odlikuju kranjom nerazvijenošću. Sve pomenute suprotnosti slivene su u jednu neizdiferenciranu cjelinu. Ne postoji granica između prava kao objektivne norme i prava kao pravnog ovlaštenja. Norma općeg karaktera se ne razlikuje od njene konkretne primjene; isto tako je slivena djelatnost sudije i zakonodavca. Potpuno je prikrivena, kako u organizaciji marke, tako i u organizaciji feudalne vlasti, suprotnost između javnog i privatnog prava. Ne postoji uopće, toliko karakterističko za buržoasku epohu, protivrječje između čovjeka kao privatnog lica i čovjeka kao člana političke zajednice. Da bi se sve ove grane pravne forme iskristalisale u punoj mjeri, bio je potreban dug proces razvitka, čija su glavna arena bili gradovi. / Na taj način dijalektički razvitak osnovnih juridičkih pojmova ne samo što nam daje formu prava u njenom najrazvijenijem i najraščlanjenijem vidu nego i održava realni historijski proces razvitka, koji nije ništa drugo nego proces razvitka buržoaskog društva.
- Jevgenij Pašukanis