Clergyman's

Što se tiče same komparacije Ivice Račana i Zlatka Lagumdžije, oni su kao osobe različiti, a stranački programi također. Račan je dijete sirotišta nastalih nakon Drugog svjetskog rata, dok je Lagumdžija dijete 'crvene buržoazije'. Lagumdžija je imao stipendiju ravnu plaći ambasadora… Dakle, socijaldemokratija je kao ideja kod Račana životno iskustvo, dok je kod Lagumdžije samo imidž. Zatim, Račan je obrazovan političar, dok Lagumdžijin politički vokabular ne prelazi više od dvjesta riječi. On bi Bosnom vladao sa dvjesta riječi! U to računam i objede i klevete. Uspjeh Lagumdžijinog SDP-a moguć je samo na psihološkom stanju naroda, u kojem se nalazi zbog poratne neimaštine.
- Nedžad Latić

Svjestan sam i da rizikujem mnogo ovim angažmanom. Ali, dva su presudna motiva zbog kojih sam donio odluku i prihvatio ponudu. Prvo, preživljavam frustracije, pa i poniženja u svojoj zemlji, gdje dominiraju nakazne političke opcije i ideje. To isto doživljavam i od političkih moćnika, da ne kažem bošnjačke elite, koju sam već okvalificirao kao zelenu buržoaziju. Ako tako živim ja, šta je tek onda s mojom generacijom koja je najviše pretrpjela i dala za domovinu?! Stoga, ne mislim da mi se šta lošije može desiti transparentnim političkim angažmanom. Drugo, sadašnji lideri bošnjačkih stranaka osiono tvrde kako njihove stranke nemaju alternative, kako ih nema ko pobijediti. Takvi prepotentni lideri računaju na zatečenu moć i brojnost stranke. Dragi Bog daje odgovor takvima, a savjet pametnima kako da prebrode depresivna stanja i frustracije pa kaže: „...Neka se među vama nađe dvadeset odvažnih!„ Ovdje je poenta na moralnoj snazi. Ja vjerujem u moralnu snagu svoje generacije, kao što vjerujem u snagu i moć ideje koju promoviram.
- Nedžad Latić